Radni odnos je osnovni vid radnog angažovanja. Međutim, poredradnog angažovanja kroz radni odnos, Zakon o radu sadrži i odredbe o radu van radnog odnosa.
Foto: Google Images
U rad koji se obavlja van radnog odnosa spadaju sledeće vrste angažovanja:
U ovom tekstu govorimo o ugovoru o delu.
Odredbe Zakona o radu koje se bave ugovorom o delu uređuju sledeća pitanja:
Imajući u vidu citirane zakonske odredbe može se zaključiti da je zakonodavac odredio da svaki ugovor o delu obavezno ima sledeća bitna obeležja:
Najzad, u slučaju zaključivanja ovakvog ugovora u oblasti umetnosti, ili druge kulturne delatnosti, takav ugovor mora da bude u saglasnosti sa posebnim kolektivnim ugovorom za lica koja samostalno obavljaju delatnost u oblasti umetnosti i kulture.
Imajući u vidu citirane zakonske osobine ugovora o delu može se zaključiti da iz svega gore navedenog proizilaze sledeće posledice:
Sve što se isplaćuje licu angažovanom po osnovu ugovora o delu ima karakter ugovorene naknade na koju se plaćaju porezi i doprinosi za socijalno osiguranje.
Porez i doprinosi se plaćaju na teret fizičkog lica koje ostvari ugovorenu naknadu (iz bruto iznosa naknade). Oporezivi prihod je bruto prihod umanjen za 20%. Dakle od bruto (ukupnog) prihoda oduzme se 20% i tako se dobija osnovica na koju se obračunavaju porez i doprinosi. Stopa poreza na tako utvrđenu osnovicu iznosi 20%.
Kada je reč o doprinosima za socijalno osiguranje, lice koje ostvaruje ugovorenu naknadu po osnovu ugovora o delu uvek ima pravo na uplatu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje po stopi od 26% na iznos koji predstavlja osnovicu za uplatu poreza.
Lice koje ostvaruje ugovorenu naknadu po osnovu ugovora o delu ima pravo na uplatu doprinosa za zdravstveno osiguranje, samo ako već prethodno nije zdravstveno osigurano, jer se doprinosi za zdravstveno osiguranje plaćaju samo po jednom, prioritetnom osnovu. Ukoliko se ugovor potpiše sa licem za koje se već plaćaju doprinosi za zdravstveno osiguranje, jer se radi o penzioneru, zaposlenom i slično, za takvo lice postoji samo obaveza uplate poreza i doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, ali ne i doprinosa za zdravstveno osiguranje. S druge strane, kada poslodavac ugovor o delu potpiše sa licem bez radnog angažovanja (nezaposlenim licem) ima obavezu uplate doprinosa za zdravstveno osiguranje po stopi od 10,3% od osnovice na koju se plaća i porez i doprinosi.
Sve što se isplaćuje licu angažovanom po osnovu ugovora o delu ima karakter ugovorene naknade na koju se:
U praksi postoje zloupotrebe ugovora o delu od strane poslodavaca. Klasičan primer zloupotrebe je angažovanje lica po ugovoru o delu radi obavljanja poslova koji se svrstavaju u osnovnu ili pretežnu delatnost poslodavca (što nije dozvoljeno, kao što smo naglasili). Usled činjenice da često ne postoji obaveza uplate doprinosa za zdravstveno osiguranje, da nema isplate regresa, bolovanja za prvih 30 dana i ostalih obaveza koje proističu za poslodavca iz radnog odnosa, postoji uverenje da je finansijski isplativije sa nekim licem zaključiti ugovor o delu, nego ugovor o radu. Takvim postupanjem angažovanom radniku se uskraćuju prava i privilegije koje bi imao u radnom odnosu (pravo na pauzu, pravo na godišnji odmor, na naknadu zarade za vreme sprečenosti za rad i drugo). Ovakve pojave najbolje je preduprediti detaljnim informisanjem o sopstvenim pravima i obavezama, odnosno o razlikama koje postoje između angažovanja po osnovu radnog odnosa s jedne strane, i ugovora o delu s druge strane. U situacijama kada je neophodno zasnovati radni odnos važno je nesavesnom poslodavcu dati do znanja da si upoznat sa svojim pravima i da ne želiš da pristaneš na ugovor o delu, ukoliko za to nema pravnog osnova, odnosno ukoliko bi to značilo uskraćivanje prava koja ti po zakonu pripadaju shodno prirodi radnog angažovanja.
Lice koje smatra da su mu zloupotrebom ugovora o delu uskraćena određena prava može da se obrati Inspekciji rada ili da pokrene sudski postupak jer pravna praksa i stanovište sudova je takvo da u slučaju zloupotrebe, ugovori o delu ne proizvode pravno dejstvo, odnosno takvi ugovori su ništavni i sud će ih u slučaju spora tretirati kao ugovore o radu.
Ukoliko se na kraju odlučiš da potpišeš ugovor o delu, moraš da vodiš računa da sve detaljno urediš sa onim ko te angažuje. Pošto sam zakon ne sadrži gotovo nikakve odredbe o obaveznoj sadržini ugovora o delu, neophodno je što više stvari uneti u sam ugovor, kako bi sebi obezbedio neka prava koja postoje u radnom odnosu, a koja ne ulaze obavezno u ugovor o delu (npr putni tošak, troškove svojih sredstava koje koristiš za rad, bonus za posao urašen u kraćem roku i slično).
Prema svemu iznetom, sadržinu ugovora o delu sačinjenog uvek u pisanoj formi moraju da čine podaci o ugovornim stranama, koje se obično označavaju kao naručilac posla (poslodavac-pojedinac ili pravno lice) i izvršilac posla, kao i opis poslova koje je potrebno obaviti (pri čemu je potrebno jedino voditi računa o tome da se ne radi o poslovima koji spadaju u osnovnu ili pretežnu delatnost naručioca posla). Uobičajene su i odredbe o visini novčane naknade koju naručilac posla plaća izvršiocu za obavljeni rad. Što se tiče drugih pitanja koja se uređuju ugovorom, radi se uglavnom o drugim primanjima koja se osim novčane naknade isplaćuju (npr naknada troškova), koja takođe imaju karakter ugovorene naknade u smislu obračuna poreza i doprinosa. Vreme rada nije predmet zaključivanja ugovora o delu jer obavljanje poslova po ugovoru o delu nije vremenski ograničeno. Naravno, moguće je i uobičajeno da se odredi vremenski okvir za obavljanje ovih poslova, kao i eventualne pauze i druga slična pitanja.